Tefsir El-Muhtesar
أَوْ كَٱلَّذِى مَرَّ عَلَىٰ قَرْيَةٍ وَهِىَ خَاوِيَةٌ عَلَىٰ عُرُوشِهَا قَالَ أَنَّىٰ يُحْىِۦ هَـٰذِهِ ٱللَّهُ بَعْدَ مَوْتِهَا ۖ فَأَمَاتَهُ ٱللَّهُ مِا۟ئَةَ عَامٍ ثُمَّ بَعَثَهُۥ ۖ قَالَ كَمْ لَبِثْتَ ۖ قَالَ لَبِثْتُ يَوْمًا أَوْ بَعْضَ يَوْمٍ ۖ قَالَ بَل لَّبِثْتَ مِا۟ئَةَ عَامٍ فَٱنظُرْ إِلَىٰ طَعَامِكَ وَشَرَابِكَ لَمْ يَتَسَنَّهْ ۖ وَٱنظُرْ إِلَىٰ حِمَارِكَ وَلِنَجْعَلَكَ ءَايَةً لِّلنَّاسِ ۖ وَٱنظُرْ إِلَى ٱلْعِظَامِ كَيْفَ نُنشِزُهَا ثُمَّ نَكْسُوهَا لَحْمًا ۚ فَلَمَّا تَبَيَّنَ لَهُۥ قَالَ أَعْلَمُ أَنَّ ٱللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ ﴿٢٥٩﴾
Ili, da li si čuo za čovjeka koji je prošao pored grada čiji krovovi bijahu popadali, zidovi porušeni i stanovnici pomrli, tako da je postao jedno usamljeno i pusto mjesto? Taj čovjek je začuđeno rekao: "Kako će Allah oživiti stanovnike ovog grada nakon smrti?" Zatim ga je Allah usmrtio i ostavio mrtvog stotinu godina, a zatim ga oživio i pitao: "Koliko si bio mrtav?" On odgovori: "Dan ili dio dana." Uzvišeni Allah mu reče: "Ne, već si ostao stotinu godina, pa pogledaj u svoju hranu i u svoje piće, koji su isti kao onda kada si umro, nisu se promijenili, premda su hrana i piće nešto što se najbrže kvari. I pogledaj u svog mrtvog magarca - a želimo da vas učinimo jasnim znakom ljudima koji ukazuje na Allahovu moć da ih proživi - pogledaj u kosti svog magarca, koje su se raspršile, kako ih podiženo, skupljamo jednu uz drugu, a zatim mesom oblažemo i u njih život vraćamo." Kada je to ovaj čovjek vidio, postala mu je jasna suština i stvarnost stvari i spoznao je Allahovu moć, pa je rekao priznajući: "Znam da Allah sve može."